QED XT25 BI-WIRE zvučnički kabel terminiran

XT25 Bi-Wire dizajniran je kao dodatak postojećem XT25 kabelu, dobitniku nagrade od 5 zvjezdica. Kabel uključuje četiri odvojena snopa vodiča u jednu, praktičnu geometriju tipa X-Quad™ i namijenjen je pružanju puno ugodnijeg zvuka pri izvođenju glazbe (kada se koristi u bi-wire ili bi-amp konfiguraciji).

Kao i svi QED kabeli, dizajn XT25 Bi-Wire-a oblikovan je lekcijama naučenim tijekom iscrpnog istraživanja dizajna zvučničkih kabela, koje je započeto 1995. godine i detaljno opisano u nedavno ažuriranom Genesis izvješću. Svaki QED kabel u ponudi temelji se na jedinstvenom konceptu i iako na njihov dizajn mogu utjecati cijena, veličina ili jednostavnost korištenja, svaki zadržava osnovne originalne značajke vodećeg modela. To čak i osnovnim modelima kabela daje zvučnu prednost u odnosu na konkurente slične cijene. XT25 Bi-Wire, je zapravo smanjena verzija vrhunskog Genesis Bi-Wire kabela koji dijeli mnoge geometrijske značajke, ali ima manji presjek i koristi 99,999% bezkisikove bakrene vodiče umjesto skuplje posrebrene varijante.

U QED-u su prepoznali da je nizak istosmjerni otpor kabela zvučnika od najveće važnosti za prijenos visoko vjernog signala. To je zato što zvučnik predstavlja frekvencijski ovisno opterećenje pojačalu, a kabel čini varijabilni udio. Ako se dopusti prevelik otpor, doći će do čujnih promjena u karakteristikama frekvencijskog odziva zvučnika.
Induktivnost kabela glavni je uzrok visokofrekventnog slabljenja i faznog pomaka u kabelima zvučnika. Visoka induktivnost uzrokuje porast impedancije kabela.

Općenito se shvaća da električni signali, koji se kreću brzinom svjetlosti ili blizu nje u krugu, to čine putem medija elektromagnetskih (EM) valnih oblika, koji postoje ne samo unutar samih bakrenih vodiča već i unutar dielektrika koji ih izolira jedan od drugog. Kretanje elektrona po krugu samo olakšava generiranje EM valnog oblika, jer je njihova brzina drifta, koja iznosi samo nekoliko centimetara u sekundi, puno sporija od brzine svjetlosti.

Kako se frekvencija povećava, elektroni sve više teku prema periferiji vodiča, tako da ako je frekvencija dovoljno visoka, koristi se samo vrlo tanki sloj (ili omotač) na vanjskoj strani vodiča. Dubina ovog omotača varira za različite materijale pri fiksnoj frekvenciji, a kod bakra to znači da ako vodič ima površinu poprečnog presjeka veću od 0,66 mm², nije sva ta površina dostupna za korištenje analognog glazbenog signala.